Virovitičani u lovu na Mars

Ponedjeljak, 19. studenog 2007. u 20:32 sati

Albert Einstein je jednom prilikom rekao: "Samo su svemir i ljudska glupost beskonačni. Za ovo prvo nisam siguran…!" Koliko ste puta u novinama pročitali razne tvrdnje za koje znate da nisu istinite? Koliko puta ste u medijima vidjeli ili pročitali budalaštine, izmišljotine, laži, neistine… napise za koje se vidi da ih pišu potpuno nekompetentne osobe, bili oni novinari ili "novinari", ljudi koji uopće ne razmišljaju svojom glavom niti imaju pojma što i kako pišu, narod bi rekao: "bubne i ostane živ". A jeste li pokušali reagirati na takve neistine prema medijima u kojima ste ih vidjeli? Mi jesmo. I u preko 90 posto slučajeva - nikome ništa. Niti su objavili ispravak, demanti ili slično, a najčešće nikada nismo dobili ama baš nikakav odgovor. Pod ovo "mi" mislim na sebe i svoje kolege astronome amatere i ljubitelje znanosti. Stoga smo odlučili uzvratiti udarac istim sredstvom kojim se gore navedeni "stručnjaci" služe. Nije nam ništa drugo preostalo. Zato ćete na ovome mjestu moći pročitati i vidjeti sve ono što smo pronašli, a da je toga zaista mnogo, uvjerite se sami. Sve što smo pobrojali, možemo svesti pod zajednički nazivnik - SVINJARIJE. Mislim da ta riječ najbolje opisuje ono što se u medijima može pročitati. A zašto crna rupa? Crna rupa je naziv za područje u svemiru u kojem je velika masa zbijena u malom prostoru zbog čega se ništa, pa čak ni svjetlost, ne može otrgnuti privlačnoj gravitacijskoj sili te mase. To je najjednostavniji opis. I baš to je pravo mjesto u koje bi trebalo pobacati sve te svinjarije koje mediji neumorno generiraju iz dana u dan...


Virovitički dnevnik je tiskovina koja izlazi samo dok traje kirvaj u Virovitici. Svake godine za dan grada, po tjedan dana u centru Virovitice održava se kirvaj sa šatorima u kojima se pije i glođe i sluša glazba s pjesmama trijeznih i pijanih virovitičana. I dok drugi gradovi za takve prigode organiziraju kulturno-umjetničke aktivnosti, virovitičani u centru grada okreću vola na ražnju. No da se ne kaže da nema i onih aktivnosti za um i dušu, virovitički su astronomi tako 27. kolovoza 2003. godine organizirali cjelonoćnu ekspediciju na Papuk u kojoj su promatrali i snimali planet Mars. S nama je išla i novinarka Marija Mikolić, koja je bilježila što se događa. Svima nam je bilo lijepo, Mars smo snimili i s dobrim ulovom se vratili kući.

Kada smo drugi dan otvorili Virovitički dnevnik, imali smo što vidjeti. Tada smo saznali da imamo teleskop marke Celeron (u svojim računalima smo valjda imali procesor Celestron) i oko nas su padali meteroidi. E sada, zaista sam se te večeri trudio Mariji objasniti razliku između meteoroida, meteora i meteorita, pričao sam joj o još puno stvari ali se ona ipak odlučila za svoju verziju. Pa ako i prihvatim da je riječ o tipfehleru kada je napisala meteroida, ne mogu se složiti s potpuno krivom interpretacijom. Potpuno je fulala. Nismo mogli vidjeti niti meteoroide niti meteorite. Mogli smo vidjeti samo meteore, a to ni uz tiskarsku grešku ne proizlazi iz ovoga. Inače ostatak teksta je sasvim lijepo napisan i slažem se sa svime što je napisala. Bilo nam je zaista super.

Još je nešto negativno vezano za ove "novine". Uokvireni članak naslova "I vi možete vidjeti Mars" napisao sam im po narudžbi no nisu me nikako htjeli potpisati punim imenom i prezimenom. Zašto? I danas mi je to nepoznanica. Slavica Bakić Gazdek, jedna od novinarki koja je uređivala tu tiskovinu rekla mi je da mogu biti sretan što su me potpisali i inicijalima jer da smo kojim slučajem u Japanu, ne bih niti to dobio!!! Možete li vjerovati?