Priča o Zvjezdarnici na Internetu

Srijeda, 31. siječnja 2007. u 01:00 sati

Eto, prošlo je točno godinu dana otkako je Zvjezdarnica otvorila svoja vrata svima koji su voljni kroz njezin prozorčić proviriti u svemirska prostranstva. Prvi rođendan! A, kao da je sve bilo još jučer… Vizija je bila: napraviti mjesto na Internetu koje će sadržavati birane i kvalitetne tekstove iz svijeta znanosti i tehnologije, zapravo astronomije i astronautike. Sve na jednome mjestu. Uglavnom bez vijesti. Zašto bez vijesti, pitate se? Vijesti imaju jednu veliku manu - brzo zastarijevaju i od njih nema neke veće konkretne koristi. Uostalom, ionako ih ima posvuda, nema potrebe da ih prepisujemo. Naravno, ukoliko se događa nešto doista važno, na Zvjezdarnici će se naći mjesta za popratiti takav događaj. Tu spadaju događaji koje možete osobno pratiti i sudjelovati u njima, poput pomrčina, važnijih astronomskih događaja, prolaska kometa i slično. Bilo je i toga… Na početku, sve je to bilo na leđima jednoga čovjeka. Svi prvi tekstovi bili su uglavnom moji, oni koje sam ranije pisao i objavljivao po raznim mjestima na Internetu. Obično su to bila mjesta na kojima su ti tekstovi bili dodatni, popratni sadržaj, dakle, nisu se baš uklapali. Tu i tamo bi ih netko pogledao, ali uglavnom su prolazili nezapaženo. Na Zvjezdarnici, našli su svoj pravi dom. I tako je krenulo.

Zvjezdarnica je prva donijela jednu veliku novost. Astronomsku sliku dana. Popularna AstroSlika dana ispočetka je svaki dan donosila fotografiju snimljenu u nekom od velikih astronomskih opservatorija širom svijeta, fotografije iz NASA-e ili drugih izvora koji su dozvoljavali korištenje njihovih fotografija u takve svrhe. No, prava svrha ovoga servisa bila je popularizacija radova domaćih astronoma! Znao sam da moraju postojati naši dečki i djevojke koji se bave astrofotografijom i koji imaju kolekcije svojih fotki koje samo čekaju da im se ljudi dive. Ali, gdje naći te ljude? Odgovor se logično ponudio sam po sebi: pa tamo gdje se ti ljudi druže - na usenetu. Popularni newsi pokazali su se kao nepresušni izvor prekrasnih astrofotografskih uradaka. Ljudi su imali razumijevanja prema meni i nikada mi nitko nije negativno odgovorio na zamolbu da objavim njegovu fotku. Ovo se pokazalo kao odličan vid suradnje i nadopunjavanja. Mnogi od njih nemaju gdje objaviti svoje astrofotografije, a ako ih nitko ne vidi, one kao da ne postoje, zar ne? Uostalom, ne znam niti jednu drugu stranicu kod nas koja objavljuje dnevnu astrofotografiju. I tako, posjetitelji Zvjezdarnice imaju prilike upoznati se s astrofotografskim umijećem domaćih astronoma. Usporedite li ih s onima iz drugih dijelova svijeta, vidjet ćete da ni malo ne zaostaju, a često su i bolje. Ovo tvrdim ne zato da bih se nekome priklonio, već je to zaista tako. Imamo vrhunske astronome koji jako dobro znaju što rade. I zato koristim ovu priliku da se još jednom zahvalim ekipi na hr.sci.astronomija što su mi ukazali svoje povjerenje. Dečki, legende ste!

Ima i ljudi koji se ne bave aktivno astronomijom jer za to nemaju toliko vremena, nemaju opremu ili zbog nečega trećeg, no, vole raspravljati o astronomskim temama. Zvjezdarnica je imala rješenje i za njih. U sklopu Zvjezdarnice nalazi se prvi pravi astronomski forum, najveći te vrste u Hrvatskoj. Molim, bez lažne skromnosti, ovo je istina. AstroForum je prerastao u okupljalište svih koji vole raspravljati o astronomiji i astronautici ali i ostalim temama iz svijeta znanosti. Vremenom se tamo skupilo zaista živopisno društvo koje ima svoje mišljenje o svemu. Kao rijetko gdje, članovi AstroForuma uvažavaju jedni druge tako da gotovo i nema posla za administratore i moderatore. Postali smo prava, ne tako mala astronomska obitelj, koja je aktivna na svim poljima. Ima tu ljudi svih slojeva, spolova i godišta. Nije rijetkost da se organiziraju prave male astronomske ekspedicije u kojima astroforumaši odlaze na zajednička promatranja. Da, da, puno njih se i osobno poznaje, a upoznali su se upravo na AstroForumu. Ima ih iz svih krajeva Hrvatske, ali ne samo Hrvatske. Vrijednost AstroForuma prepoznali su i naši susjedi iz zemalja bivše nam države. Ima članova iz BiH, Srbije, Makedonije, Slovenije, neki su aktivniji više, neki manje, neki samo prate događanja na forumu, ali svima je zanimljivo i učestvuju u njegovu životu. Moram naglasiti da sam jako ponosan na njih, forumaši su duša Zvjezdarnice, bez njih ovo mjesto ne bi bilo ovo što jest. Cure i dečki, vrhunski ste! Ostanite i dalje takvi.

Naposljetku, red je da vam predstavim ono što je najvrjednije na Zvjezdarnici. Svoje suradnike. Bez njih, Zvjezdarnica bi mogla zatvoriti svoja vrata. Malo po malo skupilo ih se i svi daju svoj mali doprinos popularizaciji znanosti. Prepoznali su ideju Zvjezdarnice i pomogli koliko su mogli da zaživi i postane ovo što je sada pred vama. Tko su i odakle su, reći će vam sami. Tu ćete naći odgovor na pitanje tko su ti ljudi čiji se potpis nalazi ispod svih onih sjajnih tekstova koje ste do sada čitali na Zvjezdarnici. Predstavljam vam ih redoslijedom kojim su dolazili na Zvjezdarnicu. Pitanje na koje su odgovorili bilo je: Tko je…?


Tko je Danijel Reponj?

Danijel je autor ovog sitea, astronom amater, zaljubljenik u astronomiju, astronautiku, prirodu, znanost i informatiku. Osim navedenog, obožavam letjeti i član sam Aerokluba Virovitica  što se vidi i po kapi na mojoj glavi :-) Da se ne ponavljam, sve drugo o meni možete saznati na mojim prvim i osobnim stranicama - Danijel.info


Tko je Zlatko F. Kovačević?

Virovitičanin, na poslovima učitelja tehničke kulture u osnovnoj školi sa 25 godina radnog staža. Završio gimnaziju u Virovitici, Višu zrakoplovnu školu u Zagrebu (ing. aerotehnike) i Pedagoški fakultet u Osijeku (prof. PTO iliti politehnike). Oženjen i otac četvero djece. 1967. godine po prvi put zvjezdano nebo i Mjesec gledao kroz oštećeni trofejni dvogled iz 2. svjetskog rata 6x30, a na TV 1969. godine šetnje prvih ljudi po Mjesecu. Od 1972. godine ima vlastiti refraktor 60/910 mm, astrofotografijom se bavi od 1973. godine, a 1974. godine astrofotografija mu je tema praktičnog rada na republičkom i državnom natjecanju iz astronomije. Otada snimao mnogo pomrčina Sunca i Mjeseca, zvjezdano nebo, repatice, asteroide, planete i Mjesec. Od 2000. godine u svojoj školi koristi Celestron G-8 SC teleskop, u opremu dodaje Web kameru ToUcam pa snima planete i Mjesec. Kao urednik dovršava Virovitički astronomski zbornik koji će biti tiskan do kraja veljače 2007. i koji sadrži dvadesetak članaka virovitičkih astro-amatera i njihovih suradnika iz drugih mjesta.

Na slici:
23.10.2000. godine svečana promocija novog teleskopa Celestron G-8 u OŠ Vladimir Nazor u Virovitici popraćeno je predavanjem, izložbom, promatranjem Saturna i njegovih satelita novim teleskopom i delicijama, a čast rezanja izvrsne višeslojne torte sa slikom Saturna i simbolima svih planeta pripala je Zlatku...


Tko je Robert Žibreg?

Bok, moje ime je Robert Žibreg. Rođen sam u Virovitici 05.11.1987. god. gdje sam završio osnovnu i srednju školu te trenutno studiram na Fakultetu Organizacije i Informatike u Varaždinu. Moglo bi se reći da otkad znam za sebe da me zanimala astronomija, ali sve do prije nekoliko godina nisam uložio nikakav dodatni napor u tu zanimaciju (obavezu). Počeo sam na internetu tražiti neke povoljne (a takvih nema) teleskope, čitati mišljenja drugih astronoma, što je kasnije i dovelo do kupnje 20 cm-skog teleskopa. Tada je sve počelo. Sjećam se brojnih noći koje sam proveo u dvorištu promatrajući razne nebeske objekte, te ih zatim i fotografirajući. Kasnije sam upoznao Danijela Reponja (zvjezdarnica.com), Zlatka Kovačevića i sve ostale ljude koji se bave astronomijom u Virovitici, te sam s njima bio na brojnim promatranjima od kojih su najzanimljivija bila vezana uz Mars, te prolaz Venere i Merkura ispred Sunca i pomrčine Sunca. Često smo se u hladnim noćima smrzavali promatrajući, što samo dokazuje našu upornost i volju. Trenutno imam obaveza te nemam više toliko vremena za astronomiju, ali naravno tu je internet te se trudim biti u toku sa najnovijim zbivanjima. Pojam astronomije do danas je mnogo napredovao. Pojavom interneta astronomija se počinje popularizirati  te više nije apstraktni pojam u čemu sam nadam se i ja pridonio. 


 Tko je Lucijan Blagonić?

Teško je pisati o sebi, pošto je teško zadržati onu objektivnost koja postoji kada nas opisuje netko drugi, netko oslobođen naših unutarnjih osjećaja, i misli :) Probati ću se objektivno percipirati :D Lucijan Blagonić je mladi astronom amater, koji se pored astronomije bavi grafičkim i web dizajnom - kako bi to mogli sažeti u jednu rečenicu :) Kao entuzijast astronomije, teško mi je odlučiti se za najinteresantnije područje, ali tu je svakako casual promatranje noćnog neba tj. promatračka Astronomija. Naoružan dvogledom Olympus 10x50 DPSI, volim pogledati neke od Messierovih Objekata (najdraži M31, M42, M45...) kao i druge nebeske objekte. Od interesa, tu je i (elementarna) astrofotografija (kao i fotografija općenito), no tu još svakako trebam puno učiti...

Sve je počelo davne 2004. (sada se ne čini tako davno :)) kada sam postao član Astronomske udruge Vidulini (AUV),  udruga čiji sam član i danas. Udruga mi je svakako pružila novi uvid u Astronomiju, te sam tamo upoznao i druge ljude od istih/sličnih interesa, koji su i danas vrlo važan dio mog života. Kroz Udrugu sam uspio spojiti ugodno s korisnim, svoj entuzijazam za Astronomiju - i grafički dizajn. Kao spoj toga, nastale su stranice LightPollution.org - Internet stranice posvećene problematici svjetlosnog zagađenja RH, pa i šire. Ključni čovjek projekta je svakako i Marino Tumpić (predsjednik AUV), koji je pomogao osmisliti koncept stranica, te napisao tekstove i pripremio fotografije.

Otprilike u isto vrijeme kada i LightPollution.org, kreće još jedan projekt AUV, prvi hrvatski elektronički časopis za astronomiju (Neven Udovičić, Marino Tumpić) - M111, na kojem radim kao jedan od članova uredništva, odnedavno i kao urednik (no plodovi toga rada se tek trebaju vidjeti :)).

Udruga od 2004. organizira i Ljetne astronomske radionice u Kanfanaru (cLARKe - Internet stranice ovogodišnjeg cLARKe-a) na kojima se pojavljujem kao sudionik tj. kasnije profiliram i kao voditelj nekih radionica (mentor).

S početkom 2005. godine, kreće se s idejom odlaska u Južnoafričku Republiku (JAR), zamišljeno kao nekom vrstom ekspedicije, na kojem bi se odradili neki od projekata Udruge, te ono vjerojatno najvažnije - vidjeti svojim očima to južno nebo. Više o samoj ekspediciji možete pročitati na JAR, kao i u 5. broju M111. Ovim putem još jednom zahvale Marinu Tumpiću, Karin Milotić i Dejanu Poliću, kao glavnim organizatorim. JAR je svakako jedno od bitnih životnih iskustava, koja su promijenila moj pogled na određene stvari.

S prebivalištem u Puli, spoznao sam važnost problematike svjetlosnog zagađenja (koje onemogućuje bilo kakvo ozbiljnije promatranje) pa sam silom prilike poprilično dobro upoznat s samom problematikom. Kao slijed toga, s početkom 2006. Marino i ja osmišljavamo projekt NADA 2006-2010. - praktična studija problema svjetlosnog zagađenja na području Istre, te publiciranje istog na Internetu kroz redizajn i reviziju postojećih Internet stranica, i niza novih dodataka poput newslettera, BLOG, LP brošure (...) te prijevoda na Slovenski (Gregor Srdoč), Njemački (Darije Herceg) Srpski (Janko Mravik, Miroslav Filipović), Engleski (Nikola Plejić) itd. S početkom 2007. krenuli smo u praktičnu realizaciju zacrtanih ciljeva projekta, dok ćete o konkretnom napretku moći pravovremeno čitati na "Zvjezdarnici"  i AstroForumu, gdje btw služim narod (hehe :)) kao moderator :)

Eto, kroz jedan kratki presjek svojeg rada i zanimanja, probao sam odgovoriti na postavljeno pitanje, ostalo prepuštam Vama (na maštu?) :)


 Tko je Mario Matovina?

Ja sam Mario Matovina. Idem u 1. razred srednje škole u Ogulinu i imam malo više od 15 godina. Rodio sam se 1991. u Zagrebu.  Astronomija me počela zanimati još u vrlo ranoj dobi, kada sam sa dalekozorom gledao Mjesec. No, još tada astronomija mi je bila samo mala zanimacija. Prvo sam istraživao nebo kroz knjigu "Astronomija: vodič po noćnom nebu", i zadnje 4 godine slušao "Andromedu" na radiju. Kada sam dobio računalo, astronomija me počela zanimati još jače. Proveo sam sate na internetu tražeći tekstove o astro-temama. A dvije godine nakon toga, kupio sam i teleskop.  Sa njim sam u vedrim noćima tražio i gledao, planete, maglice, galaksije i još dosta toga. Od kada ga imam, puno više znam o astronomiji i položaju nekih objekata na noćnom nebu. Na pitanja iz astronomije, odgovore sam našao na grupi hr.sci (fido).astronomija. Uz astronomiju, druga najbolja stvar mi je glazba (klasična i rock). Imam i svoje web stranice.


Tko je Marino Tumpić?

Rođen 09. travnja 1971. u Puli. Odrastam u Vidulinima, nedaleko Žminja. Osnovnu školu pohađao u Kanfanaru, a srednju u Puli. Za vrijeme osnovne i srednje škole učestvovao na republičkim, državnim i međunarodnim natjecanjima i manifestacijama iz prirodoslovnih područja i tehnike. Danas imam SSS, zvanje strojarskog tehničara. Upisan na Filozofski fakultet u Rijeci. Imam predivnu desetgodišnju kćerku - Marinu. Radim na edukaciji mladih ljudi u znanost i tehniku, pišem veliki broj popularno-znanstvenih tekstova za dnevne novine, tjednike, časopise, periodike (od kojih posebno izdvajam časopis "M111"). Obožavam čitati dobru znanstvenu fantastiku i šetnje kroz prirodu, bilo u Istri bilo u Zagorju. Predsjednik sam Astronomske udruge Vidulini u kojoj danas imamo tridesetak aktivnih mladih ljudi koje doživljavam kao istinske prijatelje i kolege. Želja mi je s tim mladim ljudima, koji se ne boje "ludih" ideja u znanosti i tehnici stvoriti "ZVJEZDARNICU 2010" kao respektabilnu instituciju.


Tko je Saša Kovačević?

Zovem se Saša Kovačević. Diplomirani sam pravnik, star 32 godine. Veliki sam ljubitelj astronomije, za koju sam pokazao zanimanje još u osnovnoj školi. Sjećam se da sam "kao mali" skupljao članke i fotografije iz dnevnih novina koji su se odnosili na astronomiju, a prva knjiga koju su mi roditelji kupili je bila "Eksplozija svemira" od Nigela Henbesta. Sjećam se isto tako da me je prof. Zlatko F. Kovačević, jedan od velikih entuzijasta i ljubitelja astronomije, kao 12 godišnjeg klinca, daleke 1986. pozvao na prvi sastanak Astronomsko-astronautičkog društva "Mirko Daniel Bogdanić", a ja se sav sretan rado odazvao. Iz doba postojanja tog društva najčešće se prisjetim promatranja meteora iz potoka Perzeida. Za vrijeme studija otkrio sam svoj drugi hobi, fotografiju, koja me zaokupljala u 90-ima. Imao sam i dvije izložbe fotografija 1999. godine u Virovitici. Zaposlen sam u policiji, na mjestu voditelja upravnih poslova. I da vas više ne gnjavim od sebi.


Tko je Andreja Benčić?

Hmmm vjerojatno ste pomislili kada ste pročitali ime da se iza njega krije cura, ali ipak nije, Andreja Benčić, to jest Ja, sam dečko rodom iz Istre, rođen u Puli 13. lipnja 1988. godine, negdje oko 3 ujutro! Osnovnu sam školu završio u Žminju, 4 razreda opće gimnazije pohađao sam (trenutno sam maturant) u primorskom gradiću Rovinju. Za početak životnog puta najvažnija bila mi je obitelj, ali i nekoliko profesora i dragih prijatelja. Za astronomiju sam se počeo zanimati jako rano, tata je doma imao jedan stariji ruski dalekozor 8×30, koji je još uvijek u funkciji, i prvo zviježđe koje sam naučio bio je, naravno, Veliki Medo - ali ja sam gledao Oriona :o) Meni su "pojas" i "korice" Oriona  bili Veliki Medvjed. Obožavao sam gledati dokumentarce (ne samo o astronomiji, već općenito o znanosti) - još uvijek volim, ali na žalost ne stignem ih pratiti zbog škole i u nepovoljnom su vremenu. Slijedeći veliki kontakt s astronomijom bio je početkom mog 7. razreda (2001.), kada je Marino Tumpić - jako važna osoba u mom životu, mogao bih reći i vitalno važna, započeo voditi astronomiju kao vannastavnu aktivnost! Sjećam se tog prvog puta kao da je bilo nedavno, puna učionica sigurno 60-ak učenika (možda i više), zagušljivo, rekao je: "Ovo neće biti kao u školi - vi sjedite ja predajem, sada vas ima puna učionica, ali na kraju ostat će vas samo nekoliko, možda dva-tri." I onda sam ogledao se po razredu i rekao sam sebi: "Ja ne namjeravam odustat!". I na kraju stvarno, ostalo nas samo nekoliko. Iako pišem tko sam ja, Marino, moj mentor i prijatelj me naveo (između ostalih) da nađem pravoga "mene", podupro na natjecanjima, pomogao u odluci za moj prvi teleskop, moju prvu knjigu-atlas iz astronomije, dao mi je aparat u ruke od kuda se rodila ljubav prema fotografiji, odveo me na Messierov Maraton (gost, natjecatelj, sudac, pobjednik i na kraju glavni sudac), uveo u radioamaterizam, išli smo zajedno na 1. Hrvatsku znanstveno-edukativnu ekspediciju u Južnoafričku Republiku, i planiramo slijedeće pothvate!

Sada završavam 4. razred gimnazije, ispred mene je nova odluka, trenutno namjeravam nešto što nije toliko vezano uz astronomiju, ali nešto što volim i što mislim da bih mogao radit sa zadovoljstvom, krajobrazni dizajn. - Ne znam, možda promijenim mišljenje, možda i ne, znat ćemo za nekoliko mjeseci, da li je to bila greška ili ne, znat ćemo za nekoliko godina, ali jedna stvar će ostati sigurna - astronomija i ljubav prema njoj će ostati, ono što sam ja doživio kao dijete kad mi je tata pokazivao Velikog Medvjeda, kad sam pronašao svoje prve Messierove Objekte, kad sam pobijedio u velikoj konkurenciji. Osjećaje neću moći prenijeti svojoj djeci (i drugim generacijama), ali nastojat ću pomoći da sačuvamo naše nebo od svjetla i našu prirodu od zagađenja za one koji tek dolaze. Andreja je astronom (dakle običan čovjek koji voli zvijezde, znanost i prirodu) koji se voli zafrkavat, rijetko kada bez osmjeha na licu, voli fotografirat, voli se aktivno družit sa zvijezdama, prijateljicama i prijateljima, logorsku vatru i štogod da se vrti na njoj, svjež zrak i uz zdravlje to je sve što je potrebno.


Tko je Branko Toić?

Onako ukratko, zaljubljenik u astronomiju od svog 4. razreda osnovne, dobar dio svog života sam proveo na Malom Lošinju u Astronomskom društvu "Leo Brenner". Pa onda opet dobar dio u Akademskom Astronomskom Društvu - Rijeka kroz srednju školu, zatim sam u Astronomskom društvu Korenica, eto kad mogu sudjelujem po tim maratonima i raznim projektima tipa "Nebo na poklon" i slično. Sad malo stagniram s astronomijom, jer mi posao oduzima previše vremena. I tako to... :) A što se informatike tiče... eto s tim se bavim nešto malo duže nego astronomijom i nešto intenzivnije naravno.


Tko je Berislav Bračun?

Zovem se Berislav Bračun, zovu me Beri. Imam 35 godina i radim kao trgovac u Trogiru. Astronomija, letovi u Svemir, science-fiction i njima srodne stvari me zanimaju još od malih nogu, iako sam se praktičnom amaterskom astronomijom počeo baviti tek prije desetak godina. Zbog nemogućnosti nabavke upotrebljivog teleskopa, upustio sam se u svoje prve samogradnje. Prvo jednostavne dorade, poboljšanja, onda i prvi maleni teleskop, pa više malenih teleskopa za ekipu, kasnije sam počeo izrađivati i optičke elemente teleskopa... Puka potreba zbog nemogućnosti kupovine teleskopa prerasla je u dugogodišnji hobi, i kako to obično biva... doživotnu ovisnost za brušenje stakla i izradu teleskopa :) Osim izrade teleskopa, povremeno ih i koristim :) Nadam se da će u budućnosti biti što više vedrih noći, slobodnog vremena te što manje svjetlosnog zagađenja za sve nas, koji kad padne mrak, krećemo na putovanja duga stotine miliona svjetlosnih godina, kako u daljinu, tako i u prošlost...


Tko je Marko Šimac?

Za početak veliki pozdrav svim čitateljima. Hvala što čitate moje članke i podržavate moje rasprave na forumu. Za sada me većina zna kao Franka, a kako sam se pridružio kao suradnik na Zvjezdarnici, saznali ste i ime. No došlo je vrijeme da upoznate i tko sam u stvari ja, tko je Frank. Stoga ću ovaj put, umjesto o tajnama Zemlje i svemira, pisati o svojoj malenkosti.

Moje ime je Marko Šimac. Dolazim iz malog mjesta imenom Novo Čiče, smještenog nekih 4 kilometra jugoistočno od Velike Gorice. Trenutno studiram prvu godinu primijenjene kemije na "Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije" u Zagrebu, a prije toga sam završio opću gimnaziju u Velikoj Gorici. Forumu sam se priključio sredinom prošle godine na preporuku mog prijatelja Vedrana Vrhovca. Od tada sudjelujem u brojnim raspravama i potičem nove. Jednom sam prilikom napisao mali članak o Wolfu Vishniacu, Danijelu se svidio i tako sam počeo pisati za Zvjezdarnicu. Međutim to mi nije prvo iskustvo u pisanju. Gotovo pet godina bio sam novinar i član uredništva lokalnog lista "Čičke novosti", koji je imao svrhu izvještavanja o novostima u mjestu i kraju te poticanja pozitivnih promjena i radnih akcija. Na žalost novine su se ugasile zbog nerazumijevanja lokalne vlasti. Članci koje sam za te novine pisao bili su mi preporuka za pisanje na Zvjezdarnici.

Osim novinarstva bavim se i sakupljanjem minerala i fosila. Posjedujem veliku privatnu zbirku s kojom sam sedam godina za redom, kao najmlađi izlagač, sudjelovao na međunarodnim izložbama u Zagrebu. Nadam se da ćete me posjetiti u svibnju ove godine, na već sada tradicionalnoj izložbi u prostorijama Gradske kavane. Osim geologije, zanimaju me sve grane znanosti i moje je uvjerenje da ih, u potrazi za novim znanjem i otkrićima, treba povezivati i sve poznavati. Zato i potičem forumske rasprave raznih tema, često ne vezanih za astronomiju.

Astronomija... U nju sam se zaljubio još kao dijete listajući "Kozmos" Carla Sagana. Slike su me oduševile, a kad sam malo porastao i tekst. Sagan mi je inspiracija i veliki uzor, te se svoje radove trudim pisati po uzoru na njega. Međutim moje bavljenje astronomijom bilo je više teoretski i neredovito sve dok se nisam počeo aktivnije družiti s Vedranom Vrhovcem. Tada sam po prvi put zaista provirio u ljepote beskrajnog svemira. Taj interes nije prošao nezapaženo. Moj zanimljivi hobi primijetila je srednjoškolska nastavnica fizike GVGa, i sama zaljubljenica u nebo, Midheta Dora. Zahvaljujući njoj dvije sam se godine za redom plasirao na državno natjecanje u astronomiji i sakupio vrijedna poznanstva, znanja i priznanja. Hvala! Na temelju toga sada se aktivnije promatra i poziva na okupljanja i predavanja. Na žalost još nemam svoj teleskop, ali i to ću ubrzo ispraviti. Do tada će mi se nebeske ljepote otkrivati kroz Vedranovu Betsy.

Osim znanstvenih voda, naginjem i onim umjetničkim. Član sam folklornog društva "KUD Čiče" te crkvenog zbora, gdje sviram gitaru. U slobodno vrijeme volim pisati i crtati. No na žalost, otkako sam upisao fakultet, baš i nemam puno slobodnog vremena. Međutim za po koji članak ili žešću raspravu na forumu uvijek se nađe dovoljno vremena. Te rasprave smatram korisnim načinom potrage za novim idejama i znanjima.

Kao što ste imali priliku vidjeti, veliki sam idealist i poklonik znanosti, ali i njenih rubnih područja. Nadam se da ćete i dalje rado čitati moje članke i sudjelovati u raspravama, kako bi na taj način obogatili Zvjezdarnicu i njen forum, da rastu i požive još puno rođendana. 


Tko je Janko Mravik?

Ja sam jedan od retkih u bivšoj Jugi koji se dosta ozbiljno bavi ATM-om. Počeo sam da se bavim uopšte Astronomijom pre nekih 7 godina kad sam i napravio prvi svoj teleskop. Do sada sam ih napravio desetak i mislim da ću ih praviti ceo život. Počeo sam i sa gradnjom vakuumske komore za aluminizaciju ogledala a imam i mašinu za brušenje i poliranje istih. Poreklom sam iz Hrvatske (Ilok-a) ali igrom slučaja živim i radim u Srbiji (Bačkoj Palanci). Predsednik sam i osnivač astronomskog društva u Bačkoj Palanci. Imam nekoliko pravljenih teleskopa od 150-300 mm i jedan fabrički Maksutov-Kassegrein 102/1400, nekoliko dvogleda od kojih je najveći TS 25x100. Imam i sopstvenu opservatoriju koja je pod kupolom prečnika 3.5 m. Posedujem zavidnu količinu astronomske literature, astronomskih softvera i dokumentarnih emisija vezanih za astronomiju.

1. Učestvovao sam na svim dosadašnjim Mesijerovim maratonima i astronomskim kampovima pod organizacijom Astronomskog magazina, a poslednjih godina pomažem i u organizaciji istih.

2. Dva puta sam bio i na Japetić star party-ima.

3. Jednom u KATM-u u Korenici.

4. Pomažem astronomima amaterima u Hrvatskoj da dođu do Astronomije, jednog od najkvalitetnijih astronomskih časopisa na prostorima bivše Jugoslavije.

5. Sarađujem i sa momcima iz Višnjana koji se bore protiv svetlosnog zagađenja.


Tko je Vedran Vrhovac?

Bila je to jedna jesenska noć, prije devet godina,  kada sam kroz rasklimani Bresser 76/700 teleskop prvi put ugledao Mjesec. Sjećam se da je bio tek nešto iza prve četvrti, veoma svijetao i prepun sjenovitih rupa. Nikada prije nisam bio tako blizu jednog drugog svijeta. Bio je to fantastičan događaj koji je rasplamsao moj interes za astronomiju.

Prolazilo je vrijeme, a moj interes za astronomiju je varirao, od velikog do nikakvog. Kada sam shvatio da mi moji ne žele kupiti teleskop, prebacio sam se na gledanje dokumentarnih emisija i proučavanje raznoraznih knjiga, časopisa i novinskih članaka. Polako, vrijeme je prolazilo.

Jednog sunčanog i vrućeg ljetnog dana vozio sam se s prijateljem Markom Šimac na biciklu i on je napomenuo da će Mars za kojih dvadesetak dana biti u najbližem položaju Zemlji u posljednjih 60.000 godina. Odmah smo pokušali osposobiti njegov teleskop, ali nismo uspjeli. Sjetio sam se sestrične i njenog Bressera 76/700 koji je već godinama skupljao prašinu. Nakon kratkog pregovaranja, uspio sam posuditi teleskop i prvom prilikom ga usmjeriti prema Marsu. U početku, Mars je bio tek mali narančasti disk. Pažljivim promatranjem uskoro se ukazala bijela pjega na dnu diska. "Fenomenalno!!!" - takva je bila moja reakcija. Sa svakim novim promatranjem, uočavao sam nove detalje, mrlje, pjege... Ponovno me obuzeo isti osjećaj kao kad sam gledao Mjesec prvi puta. Udaljen, i meni dotad nepoznat svijet je postao nešto vidljivo iz mog dvorišta, mojim očima.

Nakon tih magičnih promatranja Marsa odlučio sam kupiti teleskop. Prvi instrument koji sam kupio bio je dvogled ProLux 20x50. Tada nisam shvaćao da će biti veoma teško koristiti 20x iz ruke. Unatoč tom velikom povećanju uspio sam, naslanjajući se na ograde i zidove, dobiti poprilično mirnu sliku. Dvogledom sam uočio prve Messierove objekte, M45 - Plejade i M42 - Orionovu maglicu. Kroz sljedećih par mjeseci uspio sam uočiti Jupiterove satelite, elipsasti oblik Saturna, komet i cijelu hrpu Messierovih objekata. Dvogled se pokazao kao dobar instrument, ali on i dalje nije ispunjavao moja očekivanja. Zato sam odlučio uštedjeti za veliki teleskop.

Sredinom srpnja 2005. godine iz Njemačke je stigla Betsy, moj 200 mm F6 dobson s okular koferom. Prvo promatranje kroz Betsy bilo je fenomenalno iskustvo. Kada sam ugledao kuglasti skup M13 u okularu ostao sam šokiran brojem vidljivih zvijezda u njemu. Provjerio sam i M3 te M5 i ponovno sam ostao šokiran. Predivne kugle okružene zvjezdicama su od tada postale moje najdraže mete za promatranje. Prilikom prvih promatranja trudio sam se što više riječima opisati promatrane objekte ili na računalu simulirati njihov izgled. Promatranja Marsa u opoziciji te godine su pomogla u razvijanju tehnike skiciranja i u razdoblju od kolovoza do studenog sam napravio tridesetak skica. Na žalost, većinu originalnih skica nisam sačuvao jer sam ih u početku "digitalizirao" i prenosio na računalo.

Dolaskom zime pojavio se Orion na noćnom nebu, a s njime i Orionova maglica. Tako predivan i sjajan objekt, pun detalja, svakoga ostavlja oduševljenim. Skiciranje Orionove maglice je težak posao upravo zbog već navedenih karakteristika. Prvu skicu Orionove maglice napravio sam u prosincu 2005. i unatoč svim manama, jako mi se svidjela. Ponesen uspjehom, skicirao sam još neke objekte i malo po malo skiciranje mi je prešlo u naviku.

Rođen sam krajem 1987. godine, živim s obitelji u selu Novom Čiču koje se nalazi 4 km jugoistočno od Velike Gorice i 20 km od Zagreba. Osnovnu školu pohađao sam u Novom Čiču i Velikoj Gorici. Postigao sam i dobre rezultate na natjecanjima iz geografije u osnovnoj školi. Išao sam u srednju Geodetsku tehničku školu u Zagrebu i trenutno studiram na Geodetskom fakultetu. Astronomijom se bavim zadnje 4 godine i trenutno posjedujem 200 mm F6 Dobson teleskop s manjom zbirkom okulara i filtera. Osim astronomije i fakulteta interesiraju me računala, povijest i razna tehnička postignuća (zrakoplovi, rakete, brodovi, podmornice). Volim mačka, voziti bicikl, slušati glazbu i surfati internetom.


Tko je Drago Dragović?

Drago Dragović je rođen u Beogradu 1956. godine, u porodici intelektualaca. Otac mi je vrsni inženjer elektrotehnike, a majka hemičar-katalitičar, i oni su i mlađem bratu i meni usadili ljubav prema prirodnim naukama još dok smo bili jako mali. U mladosti me je privlačila aeronautika i kosmonautika, jer sam spletom okolnosti bio savremenik prvih uspeha Rusa u osvajanju kosmosa. Dugo godina sam sakupljao isečke iz novina o svim uspesima u toj oblasti, ali kada su se uključili i Amerikanci, toga je bilo toliko (a i ja sam porastao), da sam odustao od toga. Onda sam otkrio avione i počeo besomučno da čitam o pionirima avijacije, a naročito asovima II Sv. rata - knjigu "Veliki cirkus" francuskog asa Pierre Clostermanna pročitao sam što se kaže 100 puta. Kada mi je to postalo malo, prijavio sam se u sportske jedriličare i padobrance, ali sa skromnim dometima, jer sam trebao da pođem u JNA, pa su roditelji bili ubeđeni da će vojska da me regrutuje i baca gde je njoj volja.

Kada sam završio Arhitektonski fakultet (a Fizičku hemiju ostavio na pola), već su časopisi poput "Galaksije" bili u modi i za mene pravi prozor u svet astronomije. Bio sam očajan kad su se ugasili. Već tada sam ne čitao, već gutao SF knjige, naročito Asimova, Bradberryja, Levinski i ostale bardove.

Pre 10 godina smo otac i ja rešili da složimo naša znanja o istoriji kalendara, jer nam je istorija, kao vrlim Crnogorcima, oduvek bila jača strana :-) Nekako u to vreme sam počeo da se služim PC-jem i ubrzo konstatovao da o kalendarima mogu da se napišu tomovi knjiga, pravi doktorati. Ipak, napisali smo tu knjigu, jer u to vreme na "našem" jeziku nije bilo skoro ništa napisano o toj izuzetnoj temi.

Kasnije sam rešio da napišem još jednu knjigu, u kojoj će se naći neki odgovori na neka trivijalna pitanja iz svakodnevnog života svakog ljubitelja nauke. To se pogodilo sa trudnoćom moje supruge, i ja sam se uplašio da će moja ćerka Ena porasti i pitati me nešto, a ja se neću moći setiti odgovora! Knjiga je generalno dobro prihvaćena, i ja je pomalo prodajem po knjižarama ili preko sajta Astronomskog magazina.

Trenutno sam u šesnaestercu, u finalnoj fazi dovršavanja našeg velikog i naporno sakupljenog dela. Reč je o jednoj pravoj enciklopediji, gde smo otac i ja u 10 poglavlja sakupili neke od velikih pronalazaka koji su promenili istoriju čoveka. Svako poglavlje obuhvata jednu oblast: astronomiju, fiziku, elektrotehniku, geografiju, geologiju, matematiku...

Knjiga bi takođe, kao i prethodne, mogla da ima 10.000 strana, i naš najveći napor je upravo u tome da redukujemo tekstove što više i napišemo samo ponešto, što je NAMA najinteresantnije i novo. Takođe, što vreme više prolazi, knjigu je potrebno sve češće apgrejdovati, što je beskonačan posao. Samo da podsetim, kada je knjiga već bila pri kraju, međunarodni faktori su izbacili Plutona i uveli novu nomenklaturu, što je meni trebalo jako dugo da svuda popravim, korigujem tablice i dodam šta treba itd.

Već 5-6 godina tesno sarađajem sa Astronomskim Magazinom i Aleksandrom Zorkićem, Spiritus Movensom ovog sajta. Pokušavam da pišem samo o onim temama koje su meni interesantne, i koje bih lično voleo da ja pročitam negde, tako da je ovaj sajt nekako kao moj lični, jer pišem ga kao za sebe. Zato mi je drago da ima ljudi kojima se to dopada i rado čitaju. Nažalost, imam jako malo povratnih informacija. Voleo bih da mi se više ljudi javlja i pita detalje o stvarima koje su pročitali u mojim knjigama ili na sajtu.

Ipak, ima nekolicina sa kojima sam se na taj način upoznao i lično, i sa kojima sam u najboljim mogućim odnosima, kako stručnim tako i privatnim. Kad god ima potrebe, čujem se, recimo, sa mister Koradom iz Višnjana (genijalac!) ili profesorom iz Pule, Marinom Tumpićem. Jedan od momaka koje sam upoznao je i jedan Poljak, Andrzej Karon, koji ima fenomenalne sajtove o planetama i asteroidima. Njegova "specijalka" su asteroidi koji imaju svoje satelite! Asteroid Moon (Moonlets). Pogledaj i uveri se!


Tko je Davor Lacković?

Rođen sam u Zagrebu 1956 godine. Ustvari rodio sam se par stotina godina prekasno. Po svjetonazoru više bih pripadao renesansnom čovjeku obilježenom širokom lepezom interesa.
Od malih nogu zaljubljenik sam u crtanje, znanost, književnost i filozofiju. Filmski sam kolekcionar, a iz hobija sviram klasičnu gitaru. Za knjigu sam neodoljivo vezan.
Zvjezdoznanstvo me je oduvijek očaravalo. Prvu ozbiljnu naobrazbu stekao sam nakon šestog razreda osnovne škole, kada mi je prijatelj sa zagrebačke Zvjezdarnice donio na posudbu gotovo pola njihove biblioteke. Cijelo ljeto sam proveo gutajući tu fantastičnu literaturu i time žrtvujući ljepote ljetnog raspusta. U to vrijeme izlazio je i vrlo popularan časopis Kozmoplov u kojem je Goran Hudec u nastavcima prikazao detalje izgradnje teleskopa, po principu "uradi sam". Tako je rođen i moj prvi refraktor i početak astronomskih promatranja.
Što zbog loših gradskih uvjeta, što zbog neadekvatne opreme, ali najviše zbog "važnijih" prioriteta gimnazijskih dana, moj interes za praktičnu astronomiju u to je doba zamro.
Na prijemnom ispitu Zagrebačkog sveučilišta položio sam prijemni iz Fizike i Elektrotehnike.
Tu je trebalo donijeti veliku odluku. Fizika je bila moja prva ljubav, a elektrotehnika prosperitetni fakultet, izvrsno organiziran s jakim kolegijima iz matematike i fizike. I tako sam diplomirao Elektrotehniku. Moj životni put usmjerio se je k radiokomunikacijama i telekomunikacijama. Ali astronomija nikada nije bila zaboravljena. Štivo iz znanosti uvijek mi je bilo u rukama Tako je nastala lijepa zbirka knjiga iz područja fizike, matematike i astronomije.
Praktičnoj astronomiji vratio sam se sasvim slučajno prelistavajući stranice Astroforuma. Prvo sam pomislio kako bi bilo lijepo s nekim tko to razumije podjeliti par karikatura koje sam u to vrijeme nacrtao upravo na temu astronoma amatera. Iduća radikalna ideja bila je nabava teleskopa, što mi je oduvijek bila želja. Nisam se puno premišljao. Rečeno učinjeno. I tako je sve krenulo.


Tko je Ogren Variola?

Taj je rođen 10.09.1966. u Zagrebu. Od kad zna za sebe zanimala su ga istraživanja, a u prvom redu astronomija. Prodao bi dušu vragu da sazna kako taj svemir šljaka. On je po struci elektroinstalater (to je zadnje što mu je upisano u radnu knjižicu, molim). I ne zovite ga da vam promijeni osigurač ako mislite ostat živi. Zna čitat i osobito pisat što je rezultiralo da neke njegove, navodno dobre, članke Danijel objavi na Zvjezdarnici. Već za rana je otkrio (na žalost svoje okoline) da najbolje obavi posao ako se pri tome zabavlja, ludo zabavlja i sad to širi okolo. Sam sebe smatra filozofom što naravno nije vjerodostojno nego subjektivno.
Kao učenik bio je na jednom od, tada republičkih, astronomskih natjecanja, bio je na nekim astro kampovima kao sporedan lik i bio je na više maratona. Na posljednjem u Višnjanu, bio je u statusu pomagača pobjedniku. Dva puta je sudjelovao u općem promatranju pomrčine Sunca - jednom u Mađarskoj u solo aranžmanu i drugi puta s ekipom malo dalje - u Novosibirsku. Povremeno održava neka popularna javna predavanja iz područja astronomije ili astronautike, a službeno radi u Tehničkom muzeju u Zagrebu. Djelatnost mu, dakako, obuhvaća i vodstva u planetariju. Jedan je od rijetkih aktivnih članova Astronomsko-Astronautičkog društva Zagreb (AADZ) čiji je član 30 godina.
Hobi mu je sve pametno što znači da se nikad ne bavi politikom. Nije oženjen i ne pada mu na pamet da to učini dok je mlad (i dok postoji puno lijepih djevojaka). Voli SF, ali više pisat nego čitat i to s naglaskom na S (razumljivo zašto onda ne voli čitati, gdje je naglasak na F).
Osim svemirom fasciniran je i evolucijom. Eto, takav je po cijelom tijelu.
Pozdravlja sve intelektualce i ljubitelje astronomije
Sl. 1: Ogren Variola ugledao je Sveti Gral


Tko je dr. Goran Ivanišević?

Tko sam? Možda je to moguće saznati iz mojih životopisa i intervjua. Ukratko. Rođen sam 1948. godine u Zagrebu, gdje sam završio osmogodišnju školu, V. gimnaziju i Medicinski fakultet. Specijalist sam fizikalne medicine i rehabilitacije, a posljednjih se 15 godina bavim prirodnim ljekovitim činiteljima. Od 1999. vodim Odbor za zdravstveni turizam i prirodne ljekovite činitelje Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, u kojemu sam osmislio i vodio 13 hrvatskih simpozija i izdao isto toliko zbornika. Na Zvjezdarnicu u Zagrebu došao sam koncem 1965. godine na astronomski tečaj koji je držao Zlatko Britvić. Godine 1967. održao sam prvo predavanje o kvazarima, a u lipnju iste godine sudjelovao na I. saveznom natjecanju iz astronomije, u okviru Pokreta "Nauku mladima" (zauzeo sam 6. mjesto s novčanom nagradom. Prvi je bio Muhamed Muminović). Otada se zanimam izvangalaktičkom astronomijom, prošlošću astronomije i nekim astronomima (Slavko Rozgaj, B. A. Voroncov-Veljaminov i drugi). Kroz cijelo vrijeme skupljao sam astronomske knjige na hrvatskom, srpskom, engleskom i ruskom jeziku. Pretežan je broj knjiga s područja izvangalaktičke astronomije. Imam možda gotovo sve knjige s tog područja do početka 1980-ih godina. Najveća su vrijednost katalozi i atlasi.


 Tko je Saša Nuić?


 
Rođen sam 16.kolovoza 1969. Mjesec dana nakon polijetanja Apolla 11 prema Mjesecu. I kao mali maštao sam o tome kako ću i sam jednog dana moći otići tamo. Ali zalud sav napredak tehnologije i dostignuća ljudskog uma. Zaglavili smo ovdje, a novi idoli su postali junaci reality showa. Takvo okruženje me nehotice vratilo u mladenačka maštanja. Kupio sam dalekozor i zaglavio izgubljen među zvijezdama. U školi sam bio i član astronomske sekcije, a gutao sam i SF literaturu, filmove, serije. Ali do nedavno je sve na tome ostalo. Sad sam ponosni vlasnik punašne Nyxie (C8N), koju po mogućnosti izvodim na nebo nešto tamnije od Zagrebačkog. Uživam u zajedničkim druženjima s ostalim zaljubljenicima u astronomiju, jer što će ti sva ljepota kad se nemaš kome pohvaliti da si je vidio. Oženjen sam predivnim izdankom ljudske rase i otac dvije slatke svemirke. Tijekom dana najčešće me možete vidjeti u uredima Hrvatskog telekoma gdje se bavim sustavima internih kontrola. Pronaći ćete me na astroforumu pod nadimkom Beorn.


Tko je Nikola Peruničić?

Nikola Peruničić, ponekad znan i kao McPingvin, je vrlo živahan i svestran mladi gospodin. Rođen 31.8.1990. godine u Zagrebu većinu života proveo je u istome, uz pokoje ljeto na selu kraj Kutine. Trenutno studiram informatiku na Tehničkom Veleučilištu u Zagrebu, druga godina. Astronomija kao takva nije me previše zanimala do nedavno. Uvijek je bila fora čitati o svemiru, planetima, kvazarima, crnim rupama i slično, a i sjećam se davnog predavanja jedne zimske večeri na zagrebačkoj Zvjezdarnici gdje me tata odveo. Predavanje je bilo o Plejadama i Aldebaranu, ali je nebo bilo isuviše oblačno (čak je malo i sniježilo) pa nije bilo ništa od promatranja. Sve do ljeta 2010. godine nije me astronomija zbilja privukla, no onda sam s nekolicinom prijatelja odlučio otići na Medvednicu gledati Perzeide. Nakon toga je uslijedila registracija na AstroForum, kupnja malog teleskopa, kupnja većeg teleskopa i tako dalje. Trenutno sam još u fazi upijanja znanja po tom pitanju, a nadam se da će uskoro krenuti i poneka poštena astrofotka. Razlog zašto se prije nisam posvetio astronomiji, a ni sada joj se ne posvećujem iznimno puno, je taj što sam uvijek imao puno hobija i niti jedan ne bi bio važniji od drugih. I dan danas se paralelno bavim informatikom (laički rečeno: igram se na računalu, uz puno surfanja po Internetu), fotografijom, novinarstvom... Prije su samo neke druge stvari bile bitnije; pisanje, sviranje, gluma, plesanje. I da, izuzetno sam likovno netalentiran. Samo da se zna.


Tko je Alan Jadanić Lagonda?

Rođen sam 15.8.1978. godine. Kao malog dječaka privlačila me ideja da ću jednog dana postati pilot ako ne i astronaut. :) Naravno, na fotkama i televiziji to sve izgleda jednostavno, ali to baš tako nije. :) Kroz osnovnu školu sam došao u doticaj s astronomijom, zainteresirale su me fotografije i zbivanja tamo gore. 1986. godine sam nažalost vidio jednu veliku tragediju, ali me to nije izbacilo iz takta nego sam se divio upornim ljudima koji su bili spremni na takav rizik, usprkos ondašnjoj visokoj sigurnosti.
Otac mi je priuštio dvogled koji u biti, nije bio prvenstveno namijenjen astronomiji, ali gledanje kroz dvogled sa 14. kata mi je pobuđivalo vrlo veliku maštu "do kud se to može vidjeti". I tako je krenulo neko jace zanimanje za astronomiju.
Uslijedile su knjige poput Saganovog Kozmosa, mnoga popularna izdanja knjižica i biltena do kojih sam mogao doći. Prvi teleskop sam kupio u Češkoj (hvala izviđačima i starom koji je išao s nama), vrlo solidne izrade, ime i dan danas ne znam pročitati, 56mm promjera mislim i nekih 700mm žarišne. Bež boja sa nebesko plavim završecima. S njim sam prvi put u životu vidio Saturn i njegov prsten. Veselju nikad kraja naravno.
To je bilo na kraju osnovne škole. Uslijedio je Tasco refraktor na početku srednje, 60mm promjera te kao poklon od vrlo dobrog prijatelja, ruski Newton, promjera mislim 76mm. Boja koja nema ime, sav od metala na metalnom postolju, pravo rusko čudo. :) To su mi bili početni rekviziti s kojima sam ulazio u astronomiju.

1993. godine dolazim na Zvjezdarnicu Zagreb, postajem član AAD Zagreb i polažem ispit za titulu Astronom Demonstrator. :) Tečaj, opća i praktična astronomija, rukovanje glavnim teleskopom na Zvjezdarnici, ondašnji Carl Zeiss 130/1950, te ono najvrjednije, upoznavanje s ljudima koji su tu istu astronomiju voljeli, učili mlađe i zajedno sa svima nama odlazili na promatranja, predavanja i slično. Bila su drukčija vremena, sve je to nekako nama klincima jako puno značilo. :)
Od 1993. godine, dva i više puta tjedno dolazim na Zvjezdarnicu, upoznao sam mnoge ljude kroz te silne godine (Mario Jurić, Ana Bedalov, Željko Ivezić i ostali) što na Zvjezdarnici, što na ljetnim školama i slično. 2006. godine postajem dopredsjednik AAD Zagreb.
Sudjelovao sam u mnogim javnim promatranjima kao što su IYA 2009, Noć pod zvijezdama na Ruđeru, malo takvih zbivanja po RH, potpuna pomrčina 1999. godine u Austriji i 2006. godine u Turskoj, prstenasta pomrčina 2005. godine u Madridu i nekoliko djelomičnih.

Nakon početne optike, koristio sam C-8 od AAD Zagreb, te glavni teleskop Zvjezdarnice Zagreb za promatranja. Uslijedio je dvogled Fujinon 16x70. S njim sam vrlo ugodno uživao u pogledima kad sam bio na vikendici blizu Zagreba. Došao je Celestron C-11, Losmandy G-11, pa Pentax 75mm apo, Orion Maksutov 90mm i zasad zadnja, nadam se ne i posljednja stvar, Astro Physics 900GTO montaža koja mi je uljepšala dan, mjesec, godinu, desetljeće. :)
Volim astronomiju, volim gledati tu dubinu, odlutati od ovog svijeta i mislima biti tamo negdje, razmišljati što još postoji osim ove naše predivne Zemlje i ovog života. Astronomija koja me upoznala s mnogim ljudima, odvela me u svijet prostora i vremena gdje zastaje dah.
Eto, ukratko, to je moj astronomski put. Osim astronomije se bavim i fotografijom desetak godina i nekako se to dvoje vrlo dobro slaže. :)
Lagonda? Jednostavno nick iz prošlosti. :)


 Tko je Duje Giljanović?

Zovem se Duje Giljanović. Rođen sam 30.08.1992. u Splitu gdje i živim tek nepuna 2 desetljeća. Najveće strasti u životu gajim prema glazbi i astronomiji, koje, na sreću često bivaju isprepletene tvoreći nezaboravan doživljaj. Glazbom se bavim već od djetinjstva kada sam upoznao njene čari upisujući se u Glazbenu školu Josipa Hatzea u Splitu. U vrijeme kada ovo pišem, već sam završio srednju Glazbenu školu i po struci sam glazbenik.
Moje ozbiljnije zanimanje za noćno nebo podosta je mlađe iako su se osjećaji prema znanosti uvijek skrivali duboko u meni. Kako sam upisao Prirodoslovnu gimnaziju, profesorica koja mi je predavala fiziku, Fanica Barbaroša, otvorila mi je iznova oči prema znanosti i tako je počela moja zanimacija za astronomiju zbog čega sam joj iznimno zahvalan.
Sada sam, zahvaljujući njenom i svom zalaganju, student Prirodoslovno- matematičkog fakulteta u Splitu gdje sam upisao fiziku i nadam se studiju astrofizike za kojeg bi, nažalost, trebao ići u inozemstvo. Od kada postoji moje zanimanje za astronomiju, postoji i želja  za teleskopom koji mi je uvijek bio nedostupan.

Tako smo jedne zime 2009. godine odlučili poduzeti novi korak - izgradnju teleskopa. Otišli smo u Korenicu gdje smo brusili zrcalo koje smo kasnije i dobili; zahvala i velik pozdrav ekipi iz Korenice, posebno obitelji Mazarekić. Kada smo se vratili u Split sa zrcalom krenuli smo dalje sa brušenjem, poliranjem i sastavljanjem našeg teleskopa - prvijenca. Pomoć pri tome i veliku zaslugu na njemu ima Stipe Vladova zbog čega mu još jednom zahvaljujem. Tako je počela moja, nadam se, duga priča sa astronomijom.
Pozdrav i vidimo se na mjestima obilježenim znanošću i astronomijom! 


Tko je Đeno Horvat?

 

Izgubljena generacija '52. Nakupilo mi se s blizu 60. Zaljubljenik sam bija astronomije još u osnovnoj, i upravo zahvaljujući njoj odluta sam na kozmološka pitanja fizike strukture svemira ili jednostavno rečeno njegovog postanka. Odlikaš koji nije imao mogućnosti studirati fiziku jer je mora na zanat elektroinstalatera da može kao najstarije dijete pomoći u prehranjivanju obitelji. Kasnije sam iz iste nužde na izvanrednom studiju diplomira ekonomiju, koja nije imala nikakve veze sa fizikom. Moš zamislit te preokrete, to ti je realnost, kako Bojan Štajcar lipo kaže, ralje života. Međutim, svako zlo nije za zlo, tu se po prvi put upoznavam sa osnovama filozofije koja mi postaje jedno od najvažnijih budućih područja mog osobnog studioznog proučavanja, čista filozofija se nije mogla studirati izvanredno, a nisam ni moga, bija sam uzdanica egzistencije obitelji. Nakon toga, kako sam po prirodi nevjerni toma da bi proučija uzroke kozmološkog stvaranja svijeta, studijski sam proučavao i religijsku rječ svih svjetskih religija. Jednostavno, ja sam zaljubljenik znanosti koju studiozno proučavam iz hobija, ludo ali istinito. Učim mnogo kad mi životne prilike za to dopuste vrijeme, jer se bavim istraživačkim radom na problemu postanka Svemira i utvrđivanja zakonitosti njegovog nastajanja. E sad, mnogo više znate o mom naličju nego moja žena. E, matematiku nisam moga svladat na višoj razini. Nije bilo vrimena. Generalije, spol - muško, rođen 17.08.1952. u Splitu. Nacionalnost - Hrvat. Sin majke Ane i oca Đene i brat sestre Emilije. Dijete rastavljenih roditelja, što je uzrokovalo vrlo rani početak uzdržavanja obitelji. Najuža obitelj, supruga i dvije zvijezde moga neba, starija kćer, studentica matematike i mlađa maturantica gimnazije. Educiran na području fizike, filozofije i religije. Svjetonazor, dijalektički materijalizam, ateist. Ali da ja završim sa najvažnijim, hvala Danijel iz srca što je tvojom zaslugom članak dobio mjesto na IRB-u. Veseli to mnogo tip ljudi koji vole znanost kao ja.

Tko je Slađana Bem?
















Slađana Bem je rođena, odrasla i živi u Mostaru, Bosna i Hercegovina. Završila je Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru i stekla zvanje profesorice hrvatskog jezika i književnosti i engleskog jezika i književnosti. Na Zavodu za zapošljavanje je skoro pet godina. U međuvremenu, dok bezuspješno traži posao, radi kao volonterka u nekoliko organizacija. Bavi se planinarenjem i članica je Planinarsko-smučarskog društva "Prenj" iz Mostara i Gorske službe spašavanja Stanice Mostar. U Stanici radi kao suradnica (volonterka) za odnose s javnošću, a ujedno se obučava i za gorsku spašavateljicu. Osim u Stanici, radi i kao aktivna članica (volonterka) Astronomskog društva „Plejade“ iz Tuzle. Zahvaljujući novinaru Mrčković Momčilu vanjska je suradnica (volonterka) Radio emisije Globus na RTV-u Pančevo. Licencirana je radioamaterka, zaljubljenik u prirodu i prijateljica je životinja. Po opredjeljenju je kozmopolitkinja, altruistkinja i velika protivnica rata.

Sjajna ekipa, zar ne? Na kraju, red je spomenuti i ljude ili web siteove koji su dali svoju dozvolu da prenesem njihove tekstove i na Zvjezdarnici.

- Vibor Cipan napisao je sjajne tekstove o programu Apollo,
- Igor Šebo s portala Hrvatske svemirske agencije - HSA dao je dopuštenje da objavim njihov interview s gospodinom Mikeom Vucelićem,
- Gospodin Antun Matejčić ustupio mi je svoje tekstove o Albertu Einsteinu i također sjajan tekst o Nikoli Tesli, a koji je usput rečeno, najčitaniji tekst na Zvjezdarnici,
- Ogren Variola dao je dopuštenje da objavim njegove tekstove koje piše za Geografija.hr, o svjetlosnom onečišćenju, razvoju satelitskog prometa oko Zemlje i Plutonu - izgubljenom planetu,
- Dražen Jurman dopustio je da objavljujem njegove tekstove o astronautici i istraživanju svemira s njegove web  stranice,
- Portal Net.hr,
- Legendarni Korado Korlević, treba li ga posebno predstavljati, koji je dozvolio da prenesem njegov tekst s foruma Sci.hr o borbi za "demokraciju" u znanosti,
- Gospodinu Tihomiru Ponoš i portalu Glas Istre zahvaljujem za tekst o nobelovcima.


Kao zanimljivost, naveo bih da je gotovo 90 posto ljudi koji su me kontaktirali putem kontakt obrasca na stranicama, bilo uvjereno da je Zvjezdarnica službeni site zagrebačke Zvjezdarnice! Tako sam imao prilike odgovarati na pitanja poput: Gdje se u Zagrebu mogu kupiti teleskopi? Koje je radno vrijeme zagrebačke Zvjezdarnice? Kada se na zagrebačkoj Zvjezdarnici održavaju razna predavanja za građane? Kada se može doći gledati kroz teleskop u kupoli zagrebačke Zvjezdarnice? Jednom prilikom sam dobio pitanje koji je broj telefona jednog "našeg" djelatnika na zagrebačkoj Zvjezdarnici. Najoriginalnije je bilo pitanje da objasnim što je "jedan naš autor" mislio u svom članku koji je napisao u časopisu Čovjek i svemir kojeg izdajemo.

Dragi naši čitatelji i posjetitelji, Zvjezdarnica, dakle ovaj web site na kojemu se upravo nalazite, nema ama baš nikakve veze sa zagrebačkom Zvjezdarnicom.


Eto, to su bili činitelji koji su utjecali na Zvjezdarnicu u njezinom odrastanju. Trebao bih spomenuti i negativne strane kako bi ovaj tekst donio objektivnu sliku, no koliko god se trudio, nisam našao niti jednu negativnu stranu. Negativne reakcije od strane posjetitelja i čitatelja nisam primio. Svoja mišljenja uglavnom zadržavaju za sebe ili ih pišu u obliku komentara ispod tekstova. Znači li to da su ravnodušni? Gledam na to ovako: znanost obično ne zanima ljude kao što ih zanimaju politika ili sport. Stoga je u ovu godinu dana Zvjezdarnicu posjetilo "svega" ili možda "čak" nešto više od 14 tisuća posjetitelja. Malo ili puno, procijenite sami. Ja sam zadovoljan, iskreno, nisam očekivao toliko jer Zvjezdarnicu nisam posebno reklamirao po raznim medijima. Prepustio sam da sve ide svojim tijekom, vjerujući da će ljudi sami prepoznati kvalitetu i da će Zvjezdarnica sama pronaći put do svojih čitatelja. Koliko sam bio u pravu, procijenite sami.

Trudili smo se biti objektivni koliko smo god mogli, izbjegavajući senzacionalizam. Ako smo ga i izazvali, nije nam to bila namjera. Imate li svoje mišljenje o Zvjezdarnici, sada je prilika, ne ustručavajte se napisati ga u komentarima ovdje ispod. I na kraju, kao i obično, pozivam vas da nam se pridružite na AstroForumu gdje možete do mile volje brbljati o znanosti i svijetu oko nas. Nećete biti sami.
ŽIVJELI!