Koga briga za zakon i okoliš?

Zakonska regulativa u načelu pretpostavlja pozitivnu pretpostavku ljudskog življenja. Poznato je da se (počesto) zakoni krše, a da za to nitko ne odgovara. Što učiniti kada zakonskoj regulativi prethodi desetljeće mukotrpnog edukacijskog rada (praktično bez rezultata) kada bi postupanje po zakonu (i ekologiji) donijelo uštede, riješilo predmetnu problematiku i spriječilo zakonske sankcije koje se financijski mjere pozamašnim iznosima kuna? Zaista, što bi svatko od nas učinio kada bi bio upozoren na ozbiljan ekološki problem koji je stvorio, a kojeg je veoma lako moguće riješiti? Kada bi se istome ponudilo rješenje problema, a istovremeno bi to značilo znatnu financijsku uštedu bez ikakve negativne posljedice? Autor teksta u nekoliko je navrata na ovu tematiku razgovarao s većim brojem ljudi i svi odreda riješili bi problem tako da svi budu zadovoljni, a uzročnik problema još bi bio trostruko nagrađen; financijski (kroz uštedu što se problem više ne bi stvarao, ne bi bio izložen kaznama koje su propisane zakonom), medijski (dobar primjer kako načiniti pravu stvar) ekološki (sačuvan ekosustav u kojem živimo i radimo).

Ipak čini se kako takva zdravorazumska logika ne živi u Kanfanaru, ili bolje reći u pogonima TDR-a Kanfanar. Jedan od najjačih gospodarskih subjekata Hrvatske (ostavimo nakratko po strani što njihovi proizvodi direktno i dokazano negativno utječu na zdravlje, kvalitetu i prijevremenu smrtnost čovjeka) i nekoliko godina nakon uspostavljanja proizvodnje u Kanfanaru i postavljanja neekološke rasvjete koja devastira noćni krajobraz Istre, remeti temeljne odrednice ekosustava uz istovremene pogubne implikacije na čovjekovo zdravlje nije ništa učinio po pitanju rješenja svjetlosnog onečišćenja kojeg "proizvode".

Desetine i desetine, možda i stotine snažnih reflektora postavljene su u krugu TDR-a u pogonu Kanfanar na krajnje neprimjeren način. Reflektori zakopani u tlo postavljeni su tako da svijetle direktno uvis, prema nebu?! Na taj način u znatnoj mjeri doprinose svjetlosnom zagađenju Istre, posebice njezina centralna dijela. Primjer je to o kojem se i u svijetu govori kao vandalskom devastiranju noćnog, zvjezdanog krajobraza. Čini se kako su sve medijske i druge kampanje usmjerene prema tom svjetlosnom zagađivaču godinama prolazile bez ikakve reakcije. No, čini se kako je nedavno izglasana zakonska regulativa (Zakon o svjetlosnom onečišćenju) sada na strani ekosustava, ekologa, čovjeka. Kada silne zamolbe nisu urodile plodom napokon bi pravna država mogla (i morala) natjerati TDR  da noćni krajobraz Istre ponovo postane prava zvjezdana oaza. U vremenu kada se diljem svijeta zvjezdano nebo čak i urbanih sredina nastoji zaštititi i očuvati za buduća pokoljenja (prema rezoluciji UN-a iz 1992) mi u ruralnoj Istri imamo veliku priliku postati svjetska atrakcija očuvanog zvjezdanog neba. Prije nekoliko godina u AUV u medije smo plasirali slogan „Istra, tamo gdje se vide zvijezde“. Tko zna, uz dobro osmišljenu kampanju možda to postane naša prednost i prepoznatljivost nad ostalim konkurentskim turističkim lokacijama Europe i svijeta s direktnim i mjerljivim financijskim "plusom" za hrvatski proračun. Sve što je potrebno za to u ovom slučaju je ugasiti reflektore koji noću svijetle ravno uvis. U prilogu su autorske ilustracije Astronomske udruge Vidulini (Marino Tumpić i Gregor Srdoč).