Letenka

Nedjelja, 20. srpnja 2008. u 22:03 sati

Ove godine sam odlučio iskusiti nešto novo i odlazak na Letenku se pokazala kao prava prilika. Dodatni poticaj odlasku bila je i znatna rodbina koju imam u Novom Sadu, a neke od njih nisam nikada vidio. Zato sam spakirao svoje skromne prnje u dvije torbe i krenuo na put. Kada se sjetim kako sam s dozom pesimizma sjedao u autobus, jer nikada se nisam volio naći sam među nepoznatim ljudima, sada mi se on čini smiješan. Kamp se pokazao kao i više nego prijateljski raspoložen.


Posjetitelji na Letenki

Kako sam odlučio posjetiti rodbinu krenuo sam dan ranije. Kao sredstvo prijevoza sam izabrao autobus što se pokazalo odličnim izborom. Bus je iz Zagreba krenuo u 9 sati ujutro u srijedu. Priča o putu je bila uglavnom klasična - dosadna, dugotrajna vožnja po autoputu. Monotoniju su prekidala stajanja na benzinskim postajama i autobusnim kolodvorima. Bilo je tako sve do graničnog prijelaza Bajakovo. Zbog turista u busu i festivala Exit, naš bus su detaljno sat vremena pregledavali u potrazi za drogom. Nisu je našli. Poslije Bajakova put je opet postao dosadan.


Pogled na Srijem

Dojam da se nešto događa dobio sam kada je autobus skrenuo s autoputa kod Rume. Magistrale su mnogo zanimljivije ceste od autoputa. Krajolik, građevine i ljudi uz nju se lakše uočavaju, a prednost im je što prolaze kroz naseljena mjesta. Tako smo laganom vožnjom u koloni napredovali prema Fruškoj gori. Nakon nekih sat vremena takve vožnje konačno smo došli do Novog Sada. Prizor koji je tada uslijedio je nezaboravan. Malo prije ulaska u grad prolazi se kroz tunel. Poslije tunela slijedi Most Slobode koji se nadvio nad predivnim Dunavom. Širina Dunava i puna plaža ljudi su me iznenadile. Još me više iznenadilo kada sam podigao pogled. Tada sam u daljini ugledao Petrovaradin. Fantastičan prizor. Novi Sad mi se svidio na prvi pogled. Do autobusnog kolodvora se putuje Bulevarom Oslobođenja, širokom avenijom s drvoredom na obje strane. Zgrade uz Bulevar su klasične soc-realističke, ali dobro održavane pa ne izgledaju sablasno kako je to čest slučaj.


U obilasku Novog Sada

DAN 1.

Nakon dana provedenog u Novom Sadu, u četvrtak popodne sam otišao na Letenku. Na putu do Letenke uživao sam gledajući predivnu prirodu i gustu lipovu šumu. Cesta je vijugala po obroncima Fruške gore, a na čas su se pojavljivale čistine s vidikovcima. Vožnja do Letenke kroz takav krajolik je trajala nekih 40 minuta. Na kraju se, kao grom iz vedra neba, pojavio znak s upozorenjem "djeca na putu". Odmah sam znao da je to to. I stvarno, 100 metara dalje se pojavila čistina na desnoj strani ceste, a s lijeve je bila neka vrsta naselja. Na livadi je već bilo postavljeno par teleskopa. Bez imalo razmišljanja su me smjestili u veliki vojnički šator s dva ležaja. Nakon toga sam sredio akontaciju i krenuo u obilazak kampa i predivne prirode.


Novi Sad, šetnica

Na livadi, spremni za akciju, stajali su ATM Newton od 200 mm na Meade LXD75 montaži i GSO 10" F5 na Gemmini montaži (ne znam točno ime modela). Nakon razgledavanja teleskopa primijetio sam da je došao Gregor s Bokijem i ekipom. Šokirao sam se kad sam ga vidio jer sam očekivao ljudinu od 220 cm, a kad je on "samo" moje visine. Nekako u to doba došao je Janko Mravik sa svojom omladinom, psom Ðokom, dalekozorom 25x100 i 200/1200 Dobsonom. Odmah je postavio dalekozor na paralelogram i složio Dobsona. U Dobsona je stavio 21 mm Hyperion i nakon toga je teleskop prepustio očima javnosti. U međuvremenu sam počeo slušati zanimljivu diskusiju o raketama, Buranu i Energiji. Priključio sam se razgovoru koji sam slušao sljedećih sat vremena. Nažalost, zapamtio sam samo Tomislava, ali ne i ime drugog sugovornika.


Scena iz kamperskog života

S dolaskom noći počela je i akcija. Zajedno s Tomislavom (Toma) uzurpirali smo Jankov 25x100 dalekozor i bacili smo se u krstarenje nebom. Messiere smo samo redali i divili se pogledu na Mliječni put. Mjesec je brzo zašao iza šume i nije previše smetao ostatku večeri. Nakon dvogleda prebacio sam svoju pažnju na 150 mm F8 Orionov Newton. Kada sam usmjerio teleskop prema Jupiteru ostao sam paf!!! Slika je bila sjajna, kontrastna, a na većem povećanju se vidjela sjena Io-a koji je prelazio ispred Jupitera. Radan (iz Makedonije) napustio je svoj 200 mm F5 newton i divio se slici u ovome. Definitivno, promatranje tranzita je bio vrhunac večeri. Negdje oko 2 sata ujutro pokupio sam se u šator na spavanje.


S početka kampa

DAN 2.

Moj treći dan na putu i drugi dan u kampu počeo je loše. Sunce je ugrijalo šator i probudila me nesnosna vrućina. Imao sam osjećaj da stjenke šatora gore pa sam izletio kao metak iz njega van. Nakon doručka smo Janko i ja otišli do jednog sela u nabavku. Na kraju se dućan u njemu pokazao loše opskrbljen stvarima poput kruha i salama, a odlično opskrbljen pivom. U frižideru sam uspio vidjeti nešto što dugo nisam vidio u maloprodaji, dobrih 15 godina - staklenu bocu Pepsija od 0.25 l. Taj me prizor odmah bacio u rano djetinjstvo kada su takve boce Pepsija i Coca Cole bile svakodnevni artikli. Pri povratku u kamp naletio sam na Gregora koji me pitao hoću li s njima u Novi Sad. Kako mi se dan činio potencijalno dosadnim pristao sam. Imam osjećaj da je i Gregoru laknulo nakon toga jer sad ima nekog u ekipi tko zna put do Novog Sada.


Nikolina, Boki i Gregor

U Novom Sadu smo se dobro proveli, barem ja. Pokušali smo otići do Petrovaradinske utvrde, ali zbog Exita nismo joj uspjeli ni prismrditi. Razočarani time, otišli smo u centar na piće. Nakon runde hladnog piva počastili su nas i nekakvim crveno-zelenim shooterom. Mljac. Nakon razgledavanja središta otišli smo u McDonalds gdje smo ručali. Boki se kasnije potrudio naći pečenjarnicu s Kebabom, ali nije uspio. Nakon jednog krivog skretanja uspjeli smo naći put za Frušku goru i negdje oko 5 popodne smo bili ponovno u kampu. U kampu su uskoro došli Marino i Marcela.


Dunav u Novom Sadu

U predvečerje sam odslušao predavanje o Marsu i Međunarodnoj godini astronomije. Kako su predavanja malo odužila, vani je pao debeli mrak. Taj mrak proparala su svjetla auta u kojem su bili Bobo, Vid i Luka. Kada su dečki postavili svoje teleskope, oko njih se odmah stvorila gužva. Kako i ne bi kad je Bobo donio Pentax 105 i Ethosa od 13 mm, a Vid Binoviewer. Ja sam se odmaknuo od gužve i obišao ostale teleskope. Tako sam dobio priliku vidjeti Mjesec kroz 127/1500 Maksutov od Skywatchera. Odlična slika, odlični detalji i dovoljno svijetla slika. Mali teleskopčić je bez problema podnosio 200x bez ikakvog pada kvalitete slike.


Predavanje o planetima na jarkom suncu

Malo dalje od Maksutova stajao je njegov veći brat, Klevtzov-Cassegrain od 200 mm. Proizvođač ovog teleskopa je tvornica TAL iz Novosibirska. Od vlasnika teleskopa sam čuo sve najbolje o optici, ali i dosta loše stvari o montaži koja dolazi uz njega. Pogled kroz taj teleskop na Mjesec je bio fenomenalan. Ovaj teleskop je davao najoštriju sliku od svih teleskopa na Letenki. Šteta što "seeing" nije bio bolji pa je Jupiter izgledao lošije nego u 150 mm Orionu noć prije. Nakon obilaska katadioptrika, vratio sam se Jankovom Dobsonu od 200 mm. Oko njega su se već motali Boki, Gregor i ostatak ekipe te sam im se pridružio. Malo smo gledali Messierove objekte i švrljali Mliječnom stazom. Pritom je pao dogovor između Bokija i mene da se sljedeću noć okušamo na prigodnom Messierovom maratonu. Nakon sat vremena neobaveznog promatranja otišli smo spavati.


ADI-jevci na okupu

DAN 3.
Za razliku od prošle noći, ovu sam odlučio prespavati na sred livade pod otvorenim nebom. U početku se to pokazalo kao odlično iskustvo, ali uskoro me probudilo hrkanje susjednih spavača. Jedva sam opet ulovio san kojeg je ubrzo prekinulo jutarnje Sunce. Ne pamtim kad sam se zadnji put probudio u 7:15. Dan koji je potom uslijedio bio je definitivno najduži dan u mom životu. Sve do negdje 17 sati popodne ništa se nije događalo. Samo sam ležao na ležaljci i gledao kako se Bobo budi i viče jer pive nisu na hlađenju. Nakon doručka vratio sam se izležavanju i ispijanju kave. Tako je prošlo cijelo dugo i dosadno prijepodne. Raspoloženje mi je podignulo postavljanje Radanovog Coronado PST-a. Odmah sam se ugurao u red za taj teleskop(ić). Kada sam konačno došao na red, primijetio sam da je Sunce crveni krug bez i jedne pjege. Poprilično dosadan prizor, ali onda mi je pažnju odvratio nekakav mali stup svjetla na rubu sunčeva diska. Bila je to protuberanca koja je kao plameni stup lebdjela uz rub sunčeva diska. Zakon!


Ljubomir i Janko

Nakon promatranja Sunca došli su raketari, modelari iz Sremske Mitrovice. Oni su održali kraće predavanje o tipovima modelarskih raketa, načinu izrade, kako se natjecati s njima i o svojim uspjesima na svjetskim prvenstvima. Poslije predavanje uslijedila su tri lansiranja. Jedne rakete s padobranom, jedne s trakom (trimerom) i jedne dvostupanjske rakete. Pokušao sam snimiti rakete fotoaparatom, ali mi nije uspjelo. Jednostavno su prebrze. Nedugo poslije raketaša na red je došlo Gregorovo predavanje. Kako je Gregor veliki entuzijast predavanje se malo odužilo. Na kraju sam ga morao napustiti jer su počele pripreme za Messierov maraton. Pregledom karata ustanovili smo da je vidljivo oko 65 objekata. Nisam vjerovao da ćemo ih moći sve uloviti jer po objektu imamo samo minutu i pol na raspolaganju.


Ljubin teleskop

Prije Messierova maratona odlučio sam pogledati malo kroz Ethos. Slika u njemu je stvarno nadnaravno oštra, gotovo do samog ruba. Vidno polje je tako veliko da je potrebno naginjati glavu da bi se cijelo vidjelo. Prema procjeni, oko 3 vidnog polja okulara moguće je u jednom trenutku percipirati. Nakon Ethosa odlučio sam pogledati drugi, meni mnogo zanimljiviji okular - William Optics 7 mm UWAN. Ovaj okular nudi dobre performanse (testirano na Bobinom Pentaxu) za veoma prihvatljivu cijenu. Kako mi nedostaje okular za veća povećanja, koji je ujedno ugodan za promatranje, 7 mm UWAN je užem izboru za kupnju. Slika u okularu je vrlo dobra, ima nešto aberacija na vanjskih 20% vidnog polja. To je u rangu Hyperiona kojeg obožavam.


Kletzov Cassegrain

Messierov maraton je počeo točno u ponoć. Boki i ja odmah smo se bacili na posao. Plan nam je bio krenuti od zapadnih zviježđa poput Velikog Medvjeda i Lovačkih Pasa prema Škorpionu i Strijelcu, pa onda preći na ostala. No plan su poremetili oblaci na jugu, jugozapadu i jugoistoku. Imao sam problema s pronalaženjem M81 i M82 (to mi se uvijek događa), ali kada smo njih našli ostalo je krenulo kao po loju. Našli smo sve planirane objekte osim M62. Njega je bilo nemoguće naći zbog oblaka i šume koja je počela smetati. Nakon objekata u Škorpionu, Strijelcu i Zmijonoscu, samo smo proletjeli kroz objekte u Labudu i okolici. Poslije njih je došao na red M30 u Jarcu, M2, M72 i M73 u Vodenjaku i M15 u Pegazu. Na kraju smo ulovili M31, M33 i M76. Sada smo već bili izjednačeni ili veoma blizu naših konkurenata. Oni su imali objekt ili dva više od nas. Na kraju smo probali iskoristiti prednost jačeg teleskopa (200 mm vs 150 mm) pa uloviti M74. Nakon dugog traganja uspjeli smo ga vidjeti, ali ne i Janko, koji je bio sudac. Tako je natjecanje došlo do kraja. Kasnije smo saznali da smo osvojili 2. mjesto i da su prvi bili samo 2 objekta ispred nas. Preskočili smo M53 i još jedan objekt. Ne pada mi na pamet koji bi taj drugi objekt bio. Nakon Messierova maratona otišao sam spavati.

Toma, Janko i dalekozor 25x100 mm

DAN 4.
Peti dan moje ekspedicije ujedno je i bio posljednji dan u kampu. Ustao sam oko 8 i javio svojima da dođu po mene. Dok sam njih čekao, spremio sam stvari i doručkovao. Doručak je bila kutija Jaffa keksa, jer sam svu hranu koju sam imao dotad pojeo i samo su mi oni ostali. Preračunao sam se s nošenjem hrane. Stvar je uskoro spasio Janko koji je donio slaninu i pozvao me da se pridružim. Ne znam je li to bilo zbog zasićenosti sa slatkim, ali u tom trenutku Jankova slanina mi je bila nešto najbolje na svijetu.

Negdje oko 10 sati došao mi je prijevoz. Oprostio sam se s poznanicima iz kampa i krenuo put Novog Sada. Nakon još dva dana u Novom Sadu, vratio sam se kući u utorak. Prvi put sam na ovakvom događaju i oduševio sam se. Lijepo se naći među ljudima koji razumiju što pričaš i kada dobiješ priliku naučiti nešto novo. Žao mi je samo što nisam došao sa svojim teleskopom, ali na godinu možda se i to promjeni. Letenka, vidimo se i 2009.!