Ekspedicija Petrova Gora 29.01.2008.

Ponedjeljak, 11. veljače 2008. u 16:09 sati

Konačno se vrijeme popravilo nakon gotovo tri mjeseca magle, oblaka i sličnih vremenskih nepogoda. Odlučili smo iskoristiti priliku da odemo na Petrovu goru čak i uz određenu dozu rizika jer prognoza nam nije bila najpovoljnija. Htio bih ovom prilikom zahvaliti Bokiju što nam je poslao točan vremenski izvještaj iz Karlovca. Upravo je on kriv što smo nakon nećkanja odlučili otići gore.
Na ekspediciju smo krenuli u sljedećoj postavi: Matija, Todor i ja. Nakon već uigranog rituala koji je uključivao okupljanje iza Ine u Novom Zagrebu, krenuli smo na put. S nama su išla tri teleskopa, 300/1500 Dobson, 90/1250 Maksutov i Skywatcher 80ED. Uz teleskope išli su i 2 10x50 dvogleda i jedan 20x80. Matija i Todor išli su odvojeno jer sam ja odlučio pokupiti Bokija u Karlovcu. Boki je sa sobom ponio svoj 15x70 dvogled.

Boki i ja stigli smo na Petrovu goru jedno pola sata iza Matije i Todora. Odmah smo složili 300/1500 Dobson i na Todorov nagovor prvo ga usmjerili prema M42. Nevjerojatno je kako ta maglica uvijek uspije pokazati nove detalje, nikada nije ista. U 17 mm Hyperionu na 88x povećanju vidjela se cijela maglica. Iznad M42 pružali su se M43, koja je izgleda kao Pacman, i NGC 1975 - Running Man Nebula. NGC 1975 izgledao je gotovo fotografski, nedostajalo je samo boje. Nakon početnog uživanja u čarima M42 okrenuo sam teleskop prema NGC 1232 - galaksiji 10. magnitude u zviježđu Eridan. Planirao sam tu večer tamo loviti galaksije ali sam na kraju odustao. Razlog odustajanja je bila upravo NGC 1232, ova spiralna galaksija nalazila se prenisko za bilo kakvo korisno promatranje. Ni moćnih 300 mm aperture nije pomoglo. Sve što se vidjelo je bila nepravilna mrlja sa sjajnijom jezgrom i slabašnim izdancima na sjeveru i jugu.
Sljedeći objekt na redu je bila maglica Rosetta. Matija je sa sobom ponio 2"" OIII filter koji sam namontirao na 32 mm WA okular. Kada sam pogledao kroz okular ostao sam oduševljen. Otvoreni skup od 7 sjajnijih i 20 tamnijih zvijezda nalazio se u šupljini koja se nalazila u središtu maglice. Maglica je izgledala fantastično! Na sjeveru je bila manja ali sjajnija i izraženija. Na jugu se maglica pretvarala u tamni difuzni oblak bez točno određenih rubova. Sjeverni dio maglice bio je prošaran tamnim prugama prašine koje su se samo nazirale. Odlučio sam skicirati ovaj divni objekt na što sam utrošio oko sat vremena.

Sljedeća meta je bio NGC 2264. Očiti oblik božićnog drvca prema kojem je ovaj skup i dobio ime uočio sam, na žalost, samo ja. Sljedeća meta su bile M81 i M82. Obje galaksije bile su sjajne. M81 je imala sjajno središte u ovalnoj maglici iz čijih su se nasuprotnih rubova pružala dva izdanka - počeci spiralnih krakova. M82 je bila manja, sjajnija i prepolovljena tamnom prugom okomito po sredini. M1 se našao kao sljedeća meta na listi. Maglica nije izazvala veliko oduševljenje. Bila je sjajna i umjerenih dimenzija s naznakama teksture. Uskoro smo vidjeli da se Veliki Medvjed dovoljno uzdigao nad horizontom da probamo vidjeti M51. Kada sam usmjerio teleskop i pogledao u okular ostao sam zadivljen. Pred nama je stajala galaksija sa sjajnim središtem i jasno vidljivom spiralnom strukturom koja je čak i detalje pokazivala. I susjedna NGC 5195 pokazala je neke detalje. Fantastično. M51 nas je sve oduševio. Kada smo već prašili po galaksijama skoknuli smo do Leo Tripleta. Tri galaksije su se jasno vidjele i pokazivale naznake detalja. Skicirao sam M65 i M66, na žalost NGC 3628 nije stala na papir.
NGC 2903 je bila sljedeća žrtva. Promatranje ove galaksije imalo je edukativnu svrhu jer sam htio pokazati Todoru da su i NGC objekti sjajni. Odlučili smo pogledati i interaktivan par galaksija - NGC 3226 i 3227. Ove dvije bliske galaksije su se vidjele kao dvije sjajne mrlje koje se dotiču. Središta su bila jasno odvojena i vidljiva.

Nakon šetnjice po Lavu vratili smo se do Velikog Medvjeda. M97 je bila jedina promatrana planetarna maglica te večeri. Na 143x vidjela se kao sjajan disk s naznakama ""očiju"". Pomaknuo sam teleskop neznatno do M108. Inače veoma tamna galaksija sad je blještala zahvaljujući tamnom nebu Petrove gore i velikom teleskopu. Zvijezda koja se nalazi prividno u galaksiji je bila jasno vidljiva. M101 je bila razočaranje. Krivnju prebacujemo na još uvijek nedovoljno visok položaj nad horizontom. M63 je našao Matija. Galaksija je pokazala sjajno središte i okolni halo ali bez ikakvih detalja. Bila je samo sjajnija nego u 200 mm. M64 sam promatrao samo ja jer su u to doba ostali dalekozorirali. Crno oko po kojem je ova galaksija poznata u 300 mm nije toliko izraženo i potrebno je uložiti napor da se uoči. U okularu se sljedeća pojavila NGC 4565. Ova duga, tanka pruga svjetla prepolovljena na pola mamila je uzdahe. Matija se čak zainteresirao da je fotografira. Zadnji objekt večeri je bio M3. Unatoč niskom položaju nad horizontom vidjeli smo ovaj roj zvijezda. Cijeli skup bio je prošaran zvijezdama. Prebrojao sam 35 zvijezda koje su se isticale.
Oko 23:45 počeli smo sa spremanjem. Matija je imao dovoljno fotki, Todor i Boki su se smrzli, a meni su obamrli prsti na nogama. Oko 00:15 sve je bilo spremno i krenuli smo kući. Matija i Todor krenuli su direktno u Zagreb dok sam ja odvezao Bokija do Duge Rese. Put je pošao bez ikakvih problema i u 02:00 sam bio kod kuće. Sve moje skice i crteže možete vidjeti na mojim osobnim stranicama.