Spremite se - slijećemo na Mars

NASA-in robot Curiosity (Znatiželjan) nalazi se u finalnom dijelu prilaza crvenom planetu. U ponedjeljak 06. kolovoza 2012. godine rano ujutro u 07:30 sati po našem vremenu, petnaest milijardi kuna vrijedan stroj amarsirati će u krater Gale na Marsu. Prijenos ovog događanja može se uživo pratiti na NASA tv internet linku. U međuvremenu pogledajte kratki video koji u svega minutu i pol najbolje dočarava što se sve događali i što se tek mora dogoditi u ovoj misiji.

Mars Science Laboratory, kako je puno ime rovera Curiosity, velika je i skupa NASA-ina misija čiji je zadatak robotičkim roverom pogonjenom nuklearnim generatorom i sofisticiranim instrumentima, istraživati Mars kao nikad dosad. Pokretni laboratorij mase je preko jedne tone, a glavni mu je zadatak pronaći dokaze o postojanju života u Marsovoj povijesti odnosno o mogućnosti razvoja života na planetu u današnje vrijeme. Za tu svrhu razvijene su potpuno nove i dosad neviđene tehnologije kako od samog leta međuplanetarnim prostorom, ulaska u atmosferu, amarsiranja, kvalitete i kvantitete prikupljanja  informacija, brzine komunikacija i još mnogo toga.Curiosity nije namijenjen direktnoj potrazi za životom na Marsu, njegova je namjena pronaći uvjete koji su ga omogućavali ili ga i danas tamo omogućavaju, odnosno da iste opovrgne ukoliko je situacija takva. Ukoliko na Marsovom tlu ili neposredno ispod površine postoje organski spojevi (građevni blokovi života) Curiosity ima svu opremu da ih detektira. Naravno, moguće je ukoliko na Marsu postoji očigledan i neupitan život da ga rover vidi i ispita. Bilo bi iznenađenje kada bi se ispred rovera prošetao neki marsovski zec ili crv, no u tom bi slučaju kamere i instrumenti kojima je rover nakrcan svakako opazili istog.Zasad sve protječe po planu, najgora i najopasnija dionica puta događati će se sutra ujutro nešto iza 07 sati, kada će tijekom sedam minuta radio tišine kapsula s roverom ući u Marsovu atmosferu brzinom od 21.000 km/h. U svega sedam minuta leta brzina se mora smanjiti na tek 3 km/h. U tom vremenu toplinski štit mora odraditi pravi tjelohraniteljski posao zaštite rovera unutar kapsule, od čak 2.100 °C kolika će se temperatura razviti zbog trenja u atmosferi. Kad se brzina, visina i temperatura dovoljno smanje, toplinski štit se odbacuje, a na scenu stupa najveći padobran ikada konstruiran za međuplanetarne misije. Nešto kasnije padobran se odbacuje i "nebeska dizalica" koja ispod sebe čvrsto drži rover nakratko slobodnim padom kreće prema Marsovom tlu. Ubrzo se oslobađaju specijalna najlonska užad koja drže rover, te će on doslovce nekoliko metara iznad tla visjeti na njima. Deseci preciznih raketnih motora kojima autonomno (bez ikakve veze sa Zemljom) upravlja računalo, ima zadatak izravnati rover i nježno ga spustiti na Mars. Brzina slijetanja ne smije biti veća od 3 km/h. Kada senzori detektiraju "kontakt s tlom" eksplozivna punjena na roveru se aktiviraju te odbacuju kablove, a istovremeno "nebeska dizalica" pojačava rad raketnih motora i odlazi uvis i u stranu te pada par stotina metara dalje. Rover će UHF radio signalima cijelo vrijeme biti u kontaktu s čak tri letjelice koje kruže oko Marsa. Kontrolori misije se nadaju kako do prekida signala neće doći, a bude li se sve odigralo po planu, samo slijetanje će biti u 07:31 sati. Svijet će odmah znati da li je rover uspješno sletio (zapravo s odmakom od 7 minuta koliko će vremena trebati da radio signali dođu do kontrolnog centra na Zemlji). Prve, crno-bijele slike veoma niske rezolucije s tehničkih kamera stići će na Zemlju par minuta kasnije, najkasnije do 10:00 sati ujutro. Ubrzo zatim pristići će i prve slike u boji, a kasnije tijekom narednog tjedna rover će se polako raspakiravati i uključivati jedan po jedan sustav te vršiti samoprovjeru. Već sredinom tjedna primiti ćemo prve panoramske fotografije u boji visoke rezolucije. Tjedan ili dva nakon slijetanja (ovisno o stanju roverovih tehničkih sustava i procjeni kontrolora misije) biti će izdana naredba za kretanje. Prvo pomicanje kotača Curiositya označiti će početak dvogodišnje misije ovog fantastičnog stroja na Marsu. Zapravo, obzirom na robusnost i nuklearni izvor energije kojega rover nosi, njegova bi misija lako mogla potrajati i nekoliko puta duže.Patite li od nesanice ili ste senzibilizirani za najveću robotičku međuplanetarnu misiju u ljudskoj povijesti, nemojte propustiti direktan prijenos iz NASA-ina kontrolnog centra. Svi parametri misije više-manje su sigurni, no onih sedam minuta prolaska kroz pravi  pakao Marsove atmosfere sve do slijetanja možda će se najbolje ocrtavati na licima ljudi u kontrolnoj sobi. Istovremeno, kada i kontrolori misije, i vi ćete na vašim ekranima moći vidjeti što se događa s letjelicom ali i ljudima koji su svoj život ugradili u stroj pod nazivom; Znatiželja - Curiosity. U međuvremenu možete probati na NASA-inom simulatoru Eyes on the Solar System spustiti Curiosity na Mars.

Sretno Curiosity - amarsiraj dobro i godinama znatiželjno istražuj novi svijet. Budi naše "oči, nos i uši". Nikada se više nećeš vratiti na plavi planet s kojega si potekao. Vrsta koja te osmislila i sagradila još uvijek pati od kompleksa "crvenih očiju i krvavih ruku" pri međusobnim odnosima. Jednoga dana, uspije li ta vrsta preživjeti - doći ćemo k tebi i osobno. Na jednom tvom čipu moguće će se još uvijek moći pročitati milijuni imena ljudi iz cijeloga svijeta koji su putem internet obrasca sudjelovali u tvojoj misiji. Neka od njih su i sa ovih naših prostora…

Curiosity na Marsu, u novom radnom okuženju.

Komentar autora Bilo bi lakše komentirati MSL u utorak nakon što bude poznat ishod misije (prevashodno čitaj - slijetanja), no onda to ne bi imalo smisla. Od "Nostradamusa" koji se jave nakon što se nešto dogodi i nema neke velike koristi :) MSL je zasigurno najsofisticiraniji robot na kotačima ikada upućen na neko drugo nebesko tijelo. Istina, ovu istu konstataciju izjavio bih svojevremeno za svakog robota dosad poslanog na Mjesec ili Mars. Bilo da je riječ o Lunohodima ili Sojourneru ili MER-ovima. Ipak, gledano na današnji stadij razvijenosti tehnike MSL je zaista nešto veliko. Što se tiče samog osmišljavanja, lansiranja i leta u međuplanetarnom prostoru tu su stvari manje više bile "sigurne". Najviše me brine "nebeska dizalica" koja je u medijima zanemarena i spominje ju se tek kao usputnu stavku koja mora odradit posao sigurnog amarsiranja MSL-a. No ona je zapravo ključ misije. Odradi li "nebeska dizalica" svoj posao kako je zamišljeno, MSL-u se otvaraju vrata uspjeha. Ne odradi li makar samo jedno eksplozivno punjenje kablova koje drže MSL kako treba - adio ljubavi! Sam MSL djeluje mi veliko (on to zaista i jeste) i komplicirano. Nadam se da su inženjeri i planeri u svojem entuzijazmu i originalnosti ostali u "gabaritima" realnosti. Znam da su tisuće i tisuće puta isprobavali sve tehničke sekvence i da su one na poligonima i računalnim modelima polučile stopostotni uspjeh. Ipak, dovoljna je poneka "predviđena" linija programskog koda pa da stvar zapne u probleme. Dovoljno je da neki malecki vijak nije stegnut kako spada i zakoči robot ruku s kamerama ili onu drugu s instrumentima pa da MSL postane invalid. (Sjetite se nečeg puno prizemnijeg i daleko manje kompliciranog kada su na Canon A60 inženjeri pretpostavili "kap boje" radi fiksiranja malenog vijka koji je držao mehanizam izvlačenja/uvlačenja objektiva, u proizvodnji ta je sekvenca izostala i inače odličan (za tadašnje prilike) fotoaparat je nakon kraćeg vremena uporabe samo pokazao poruku "erorr 18" - greška izvlačenja objektiva => fotoaparat hrpa neupotrebljive elektronike! Postoje stotine tisuća razloga zašto bi MSL mogao zakazati, njima nasuprot stoje stotine tisuća provjera koje dokazuju da sve radi kako treba. U ovom trenutku telemetrija s MSL-a ukazuje da sve radi savršeno. Neka tako i ostane! Nedavno sam se s kolegom po prvi puta u životu kladio na ishod neke nogometne utakmice, istina da je ulog bio nekih dva eura (čitaj dvije Pepsi Cole), istina da ni ja ni on pojma nemamo o nogometu, istina da smo izgubili tih par eura, a Pepsi na kraju popili. U ovom slučaju kladio bih se u uspjeh MSL-a. Možda i zato jer se NASA dokazala na Marsu, a možda i zato jer se kladila na MSL dvije milijarde puta većim ulogom nego ja i kolega na ishod utakmice. Ipak, kladio bih se na uspjeh MSL-a ponajviše stoga što su ljudi koji na njemu rade u to uložili svoje živote. Nitko im nije obećao milijune ako uspiju, nitko im neće osigurati transfer u neki drugi "svemirski klub", to je njihova životna ostavština cijelom čovječanstvu. Zato bih se kladio na uspjeh MSL-a! Uostalom u tehnici i znanosti svaki rezultat je uspjeh, čak i eventualni neuspjeh ako se iz njega izvuku pouke. Na kraju, ah kvragu i pristojnost, volio bih da MSL snimi tamo neke plave komade makar s tri sise kako se bez zaštitne kreme i gornjeg dijela kostima sunčaju na padinama kratera Gale, pa makar to bilo i nakon par godina njegova rada na crvenom planetu.